Počinje izrada studijske i projektne dokumentacije za RCGO Orlovnjak

Ugovor za izradu studijske i projektno-tehničke dokumentacije za Regionalni centar za gospodarenje otpadom Orlovnjak potrebne za prijavu projekta u okviru Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.“, Specifični cilj 6i1 - Smanjena količina otpada koji se odlaže na odlagališta potpisan je danas, 17. prosinca 2019. godine, u sjedištu Osječko-baranjske županije u Osijeku.

Ugovor su potpisali predsjednik Uprave tvrtke Ekos d.o.o. Osijek Ivan Hampovčan i član Uprave Zoran Pandža, a u ime Zajednice ponuditelja potpisnici su Zdravko Mužek, direktor Ekonerg d.o.o. Zagreb, Ana-Marije Vrbanek, direktorica IPZ Uniprojekt Terra Zagreb te Vjekoslav Abičić, direktor Hidroing d.o.o. Osijek. Potpisivanju su nazočili zamjenik župana Osječko-baranjske županije Goran Ivanović i zamjenik župana Vukovarsko-srijemske županije Josip Dabro.

- Vrijednost ugovora je 10 milijuna kuna (s PDV-om), a rok njegova izvršenja je 20 mjeseci. Ugovorene aktivnosti su izrada Studije izvedivosti s Elaboratom o sastavu, vrstama i količinama otpada sa sortiranjem otpada te Analizom troškova i koristi, izrada Studije utjecaja na okoliš, kao i idejnog projekta te ishođenje uvjeta i lokacijske dozvole - rekao je Ivan Hampovčan te dodao je da će se nakon izrade dokumentacije znati pouzdane podatke o vrstama i količinama otpada, baš kao i najprimjerenijoj tehnologiji.

- Regionalni centar za gospodarenje otpadom Orlovnjak u potpunosti će pokrivati Osječko-baranjsku i Vukovarsko-srijemsku županiju te nekoliko općina iz Virovitičko-podravske i Požeško-slavonske županije. Plan gospodarenja otpadom u Hrvatskoj definira 11 centara, a priča o količini otpada u posljednjih je desetak godina doživjela velike promjene. Najveći proizvođač otpada je Grad Osijek, a prije nekoliko godina procijenjena je količina otpada bila 100.000 prostornih metara godišnje. U međuvremenu je Osijek uveo odvajanje otpada i reciklažu, pa su te količine znatno manje. Zato i jest ova studija sastavni dio dokumentacije te treba odgovoriti na primarna pitanja koliko otpada uopće ima, koliko će ga biti u kojem razdoblju i koja bi tehnologija bila najprimjerenija da se ono što se ne može uporabiti, iskoristi na neki način kao sirovina, uskladišti tamo ili se možda toplinski obradi - pojasnio je Hampovčan.